 |
| Foto: Fraktura |
Horor novela | Izdavač: Fraktura, 2017 | Broj stranica: 92 (tvrdi uvez)
Daniel Kehlmann autor je bestselera i nagrađivani austrijsko-njemački pisac mlađe generacije. Rođen je u Münchenu, ali živi između Beča, Berlina i New Yorka. Gostujući je profesor književnosti i poetike, a osim književnih djela također piše recenzije i eseje.
Smatra se najčitanijim i najprevođenijim piscem njemačkog govornog područja, a novela ‘Trebao si otići’ bila je jedna od najprodavanijih knjiga na njemačkom jeziku u 2016.g.
Proslavio se romanom 'Mjerenje svijeta', a kod nas su prevedena i druga njegova djela: 'Magičan život Arthura Beerholma', 'Ja i Kaminski', 'Mahlerovo vrijeme', 'Izmišljeni dvorci', 'Slava' i 'F'.
Kehlmann je i kao autor i kao čitatelj fasciniran pričama o duhovima, njihovim iznenadnim pojavljivanjem i neočekivanom interakcijom s ljudima. Voli tematiku opsjednutih kuća i nemirnih duhova koji uznemiravaju stanare ili s njima pokušavaju stupiti u kontakt. Budući da svijet duhova po definiciji ne bi trebao biti vidljiv ili na bilo koji način u kontaktu sa svijetom u kojem žive ljudi, Kehlmann stoga smatra da jednom kad se interakcija između ta dva svijeta ipak uspostavi, duhove se tada više ne može smatrati samo duhovima, već i oni postaju svojevrsni aktivni učesnici u svijetu ljudi.
Kehlmann je i kao autor i kao čitatelj fasciniran pričama o duhovima, njihovim iznenadnim pojavljivanjem i neočekivanom interakcijom s ljudima. Voli tematiku opsjednutih kuća i nemirnih duhova koji uznemiravaju stanare ili s njima pokušavaju stupiti u kontakt. Budući da svijet duhova po definiciji ne bi trebao biti vidljiv ili na bilo koji način u kontaktu sa svijetom u kojem žive ljudi, Kehlmann stoga smatra da jednom kad se interakcija između ta dva svijeta ipak uspostavi, duhove se tada više ne može smatrati samo duhovima, već i oni postaju svojevrsni aktivni učesnici u svijetu ljudi.
“I još uvijek mislim ono što valjda uvijek svi misle, vjerojatno postoji neko sasvim bezazleno objašnjenje, možda je šala ili izvan konteksta ili poslano na krivi broj, zabuna…”
Radnja novele ‘Trebao si otići’ opisuje zbivanja tijekom nekoliko dana boravka u unajmljenoj kući za odmor, smještenoj na osami, visoko u planinama, odakle do najbližeg sela od nekoliko kuća i jedne trgovine vodi samo uska, opasno strma i zavojita cesta.
Narator, ujedno i glavni lik, ugledni je scenarist koji traži inspiraciju za rad na scenariju svog novog filma, nastavka komercijalne uspješnice. Osim što producent vrši pritisak na njega, ni sama ideja o nastavku filma zapravo mu se baš previše i ne sviđa. Scenarij piše preko volje, stoga se nada da će promjena okoline i svježi zrak potaknuti nove kreativne ideje. Upisuje ih u bilježnicu, jer on je jedan od onih koji svoje ideje vole zapisivati rukom na papir.
Upoznajemo i njegovu malu obitelj - suprugu Susannu, poznatu glumicu, i kćer Esther, zaigranu, brbljavu četverogodišnju djevojčicu.
Priča bez posebnog uvoda započinje na mjestu radnje, u lijepoj kući novije gradnje, suvremeno opremljene, s velikom ostakljenom stijenom kroz koju se prostire fantastičan pogled na prirodu i okolne planine.
Kehlmann u radnju ubacuje elemente karakteristične za 21. stoljeće, što novelu čini modernom, ali ubacuje i crnohumorne, ironične komentare kada opisuje obiteljski život, komunikaciju s djetetom ili bračne svađe. “Kad god čuješ da je neka veza otišla kvragu, to ima veze s mobitelom, jer se netko nije mogao prisiliti da obriše proklete poruke…”
Priča bez posebnog uvoda započinje na mjestu radnje, u lijepoj kući novije gradnje, suvremeno opremljene, s velikom ostakljenom stijenom kroz koju se prostire fantastičan pogled na prirodu i okolne planine.
Pozadinska priča progovara o narušenim odnosima, disfunkcionalnom braku, tipičnom i neshvatljivom ljudskom ponašanju, neočekivanim reakcijama, kojima smo svi podložni ili smo čak slične situacije možda i sami doživjeli. Govori i o osjećaju manje vrijednosti, introspekciji, strahovima, prijetećem raspadu obitelji.
“Misliš da si lukav i smiješno ti srcu prirastu te sačuvane poručice, pa se više ne možeš primorati da ih izbrišeš. Kao i svi ostali idioti…”
Nakon početne idile, priča nas pomalo sve više uvlači u jezovitu atmosferu, pa u prvi plan dolaze neobična zbivanja, koja su u početku tek fragmentirana i kratkotrajna, stoga narator nije uopće siguran u vjerodostojnost svojih zapažanja. Postupno se noćne more i jezive vizije sve više preklapaju sa stvarnošću.
“Uvijek sam mislio da se to samo tako kaže, naježiti se od straha. Ali upravo sam takav osjećaj imao…”
Radnja se odvija brzo, a osobne bilješke naratora u bilježnici se izmjenjuju s idejama za scenarij. No, zabilješke postaju sve bizarnije: između scenarističkih linija i odlomaka pojavljuju se natuknice koje ukazuju da nešto nije u redu. Kad se u priču upletu i stanovnici iz obližnjeg sela, sugerirajući da je ovdje i prije bilo neobjašnjivih okolnosti, narator i sam sve više počinje obraćati pažnju na zbivanja u kući.
Ima ovdje uvrnute geometrije, nelogičnosti, neuobičajenih prostornih proporcija, iznenadnog pojavljivanja predmeta kojih prije nije bilo… Iako priča možda i ima nekoliko predvidljivih momenata i klišea, sve je upakirano u sjajnu priču koja potiče na razmišljanje.
Ima ovdje uvrnute geometrije, nelogičnosti, neuobičajenih prostornih proporcija, iznenadnog pojavljivanja predmeta kojih prije nije bilo… Iako priča možda i ima nekoliko predvidljivih momenata i klišea, sve je upakirano u sjajnu priču koja potiče na razmišljanje.
 |
| Foto: Privatni album |
Novela je vrlo čitka, upravo za guštanje uz šalicu poslijepodnevnog čaja. U trenu me uvukla u svoju radnju - stranice su se okretale jedna za drugom. Budući da je novela kraća forma od klasične dužine romana, autor se bavi trenutkom u vremenu, stanjima svijesti, međuodnosima i razvojem događaja, stoga nema previše prostora za dubinski karakterni razvoj likova, što je za ovakvu formu osvježavajuće i neopterećujuće, jer nam drži fokus na bizarnom tijeku radnje.
Neka su pitanja ostala otvorena, a Kehlman je čitatelju prepustio da se samostalno poigrava s pretpostavkama i zaključcima…
Kraj mi je bio potpuno neočekivan, a pitanje koje sam si najčešće postavljala tijekom čitanja bilo je:
- Gdje je zapravo problem - u samoj kući ili u glavi protagonista koji gubi razum?
Ako ste čitali novelu, da li vam se svidjela? A ako niste, namjeravate li je pročitati? Svoje dojmove ostavite u komentarima ispod...
Do čitanja!
Ocjena: 4/5
Na ovom blogu smo pisali i o Kehlmannovom bestseleru ‘Mjerenje svijeta’, a samog autora smo imali priliku gledati i slušati uživo na prošlogodišnjem svečanom otvaranju 5. Festivala svjetske književnosti.
Ljubitelji hororaca, bacite oko na žanrovski post pod nazivom 'Zašto volimo hororce?' ili pročitajte osvrte na dva horor filma, snimljena prema Kingovim književnim predlošcima:
Do čitanja!
Ocjena: 4/5
. . . MOGLO BI VAS ZANIMATI I OVO . . .
Na ovom blogu smo pisali i o Kehlmannovom bestseleru ‘Mjerenje svijeta’, a samog autora smo imali priliku gledati i slušati uživo na prošlogodišnjem svečanom otvaranju 5. Festivala svjetske književnosti.
Ljubitelji hororaca, bacite oko na žanrovski post pod nazivom 'Zašto volimo hororce?' ili pročitajte osvrte na dva horor filma, snimljena prema Kingovim književnim predlošcima:
Primjedbe
Objavi komentar